Pred nama su blagdani Svih svetih i Dušni dan i diljem naše županije mnogobrojna izaslanstva vatrogasaca obići će grobove svojih umrlih vatrogasnih kolega i prijatelja položili cvijeće i zapalili svijeće u njihov spomen.
Izaslanstvo VZKZŽ u sastavu predsjednik Stjepan Skuliber, zapovjednik Marijan Lovrenčić i tajnik Rajko Jutriša zapalili su svijeće kod križa na groblju u Krapini za sve poginule i umrle vatrogasce naše županije kao spomen i sjećanje za njihov doprinos vatrogasnoj organizaciji.
Svijeće se zapaljenje i na grobovima prvog predsjednika VZ KZŽ g. Stjepana Turčeca, prvog zapovjednika VZ KZŽ g. Nikole Roginića, prvog tajnika VZ KZŽ g. Milana Ferčeka i vd predsjednika VZ KZŽ Borisa Uhernika.
Neka im je laka ova naša zagorska gruda i vječna im slava i hvala.
Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, dva dana u godini, 1. i 2. studenog vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih i Dušni dan. Ne tek uspomena, nego i zapretana vjera u prekogrobni život i Božju nagradu daje pravi smisao ovim danima i onomu što u njima činimo.
“Pod izrazom “svi sveti”, ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo te želi Crkva počastiti blagdanom Svih svetih.
Takvih je zasigurno bilo i ima i u našoj blizini. Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja…. svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. Pozivamo sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče. To je prvi smisao posjeta grobovima.
Prošlost, sadašnjost i budućnost – ove tri stvarnosti prožimaju naše ljudsko iskustvo vremena i povijesti. Prošlost je nepovratna, sadašnjost nam izmiče između prstiju, budućnost nedogledno otvorena. Cjelini života pripadaju sva tri vremena. Sjećanja na one koji su otišli s ovoga svijeta i misao na neupitnu isto takvu stvarnost za svakoga od nas živućega, stavlja uvijek iznova postavljano pitanje: čemu i što je naša egzistencija?
Svaki dan više ujedno je jedan dan manje. Umire djetinjstvo i rađa se mladost; umire mladost i dolazi starost.
Dan svih svetih kao i Dušni dan trebali bi nas podsjetiti da jedanput propušteno ne da se više nadoknaditi. Prilika je prokockana, slavlje propušteno, vrata zaključana. Svjetiljka života ne gori vječno, moram se pobrinuti za ulje dobrih djela